Kinesiotaping je tehnika primjene/ lijepljenja specijalne trake (kinesiotape) na kožu. Metodu je kao i samu traku patentirao dr. Kenzo Kase sedamdesetih godina prošlog stoljeća. U radu sa pacijentima otkrio je kako dodirom- pritiskom ili nategom tkiva uspijeva smanjiti bol i povečati funkcionalnost određenog dijela tijela, ali nije nalazio načina da “svoje ruke pošalje s njima kući”. Zato je počeo smišljati i s vremenom osmislio kinesio tex- tanku elastičnu pamučnu traku s ljepilom sličnim ljepilu za flastere.

Ovisno o tome kako se traka reže (o širini trake) i lijepi (jačini natega), možemo djelovati površinski- na kožu i potkožno tkivo, malo dublje- na područje fascija ili još dublje na same mišiće kojima možemo, ovisno o smjeru natega, “dati ideju” da reagiraju čvršće i brže ili pak da se malo opuste. Principi su ustvari jednostavni, sve ostalo je stvar stručnosti i maštovitosti fizioterapeuta koji ju primjenjuje.

Kako traka imitira ljudski dodir, tako “ruke fizioterapeuta” ostaju na pacijentu i do pet dana (nakon čega traka gubi elastičnost, te više nema učinka), pa je efekt ove metode ne samo učinkovit, nego i dugotrajan, zbog čega je ova tehnika sve popularnija.