Vjerujem da je čovjek daleko više od samog tijela u kojem živimo, ali- dokle god živimo na ovom svijetu, osuđeni smo na podstanarstvo u tom tijelu.

Na ljudsko tijelo možemo gledati kao na savršenstvo stvaranja ili (ako pogledamo drugu stranu medalje) tvorevinu ograničenih mogućnosti i s ograničenim “rokom valjanosti”, što nas dovodi u položaj da imamo priličnu odgovornost prema njemu. Ono što je meni super je da- koliko god to nekima čudno zvučalo- ljudskom tijelu dana je sposobnost samoozdravljenja.

Uzmimo najjednostavniji primjer- porežemo se ili ogrebemo na nešto. Ako taj rez nije prevelik ili dubok, dakle- najčešće- tijelo takvu ozljedu sanira samo… Nismo morali ni šivati, ni lijepiti kožu… Nismo morali ni započeti ni zaustaviti krvarenje… Nismo stvarali krastu… Nismo stvarali mladu kožu ispod te kraste… Sve je to tijelo odradilo samo. Mi nismo na to morali ni misliti. Dok je proces zacjeljivanja trajao tijelo nam je pomoću svog alarmnog sustava- boli, davalo do znanja kako još nije spremno za povratak u potpunu funkcionalnost tog dijela tijela. Kako je tijelo završavalo taj proces, bol je slabila, funkcionalnost se sve više vraćala… Na kraju nas je počelo svrbuckati- tijelo nam je reklo kako je završilo proces regeneracije i kako je vrijeme da tu krastu skinemo. Ispod te kraste našli smo mladu zdravu kožu oko koje se nismo ni najmanje trudili. Sve je tijelo odradilo samo. Do nas je bilo samo da osluškujemo što nam naše tijelo govori.

Tako nekako stvari stoje sa svim procesima samoozdravljenja u tjelu za koja saznamo da se zbivaju tako što nam tijelo dojavi onim svojim uobičajenim jezikom- nešto nas počne boljeti. Najgore što tada možemo učiniti sebi je- ignorirati tu bol i ponašati se kao da se ništa ne zbiva. Na taj način ćemo u najmanju ruku otežati tijelu i produljiti taj proces oporavka. S druge strane- potpuni prekid aktivnosti i pretjerano mirovanje dovodi do istog rezultata- nemogućnosti tijela da se oporavi. Prestanite koristiti najzdraviji dio tijela (makar to bio i mali prst lijeve noge)- tijelo će ga uskoro “zaboraviti” i postat će nefunkcionalan, što će se uskoro odraziti na cijelo tijelo.

Moj cilj je da vam na temelju stručnog znanja stečenog školovanjem, te dodatnim edukacijama i iskustvom rada s ljudima (i na svom vlastitim tijelu) pomognem otkriti što se točno u vašem tijelu zbiva, u kojoj fazi oporavka se ono nalazi, koje blokade i zašto postoje, te da zajedničkim snagama- manualnim tretmanima koje godinama uspješno provodim, te savjetima (edukacijama) o tome kako vi dalje trebate (tj. kako ne trebate) funkcionirati, dovedemo vaše tijelo u stanje što bolje funkcionalnosti i balansa i uklonimo sve zapreke koje to onemogućavaju ili usporavaju, te da vašem tijelu omogućimo da vrši te procese samoozdravljenja, kako bi se u tom tijelu osjećali opušteno, ugodno i zadovoljno koliko god je to moguće.