Većina ljudi koji rade za računalom provode sate u istoj poziciji, pa je jedno od najčešćih pitanja koje često čujem: “Koja je idealna pozicija tijela dok radimo za računalom?”

Odmah ću naglasiti kako je teško da ćemo biti u mogućnosti podesiti sve što bi bilo poželjno, ali, ako i nismo u mogućnosti namjestiti sve u tu “idealnu” poziciju- prilagodimo se koliko možemo… i jedan “mali” pomak bolji je nego ništa.

A, sada, malo detaljnije o toj “idealnoj” poziciji tijela za računalom.

Stolac:

Visina stolca (sjedišta) trebala bi biti visina naših potkoljenica, a dubina sjedišta duljine naših natkoljenica, tako da su nam, dok sjedimo, stopala na podlozi, kukovi i koljena pod pravim kutom (bez križanja nogu), a leđa oslonjena na naslon stolca.

Stol:

Idealna visina stola bila bi ona koja pruža oslonac za podlaktice koje su pri tom savijene u laktovima (pod pravim kutom), dok su ramena potpuno opuštena. Kad već spominjem ramena, volio bih naglasiti kako je bitno da su ramena što šire pozicionirana (“otvorimo” prsa, a lopatice lagano približimo kralješnici).

Tipkovnica:

Postavimo li tipkovnicu skroz naprijed- na prednji rub stola bit ćemo prisiljeni cijelo vrijeme držati težinu naših ruku, što znači da mišići koji drže naša ramena i lopatice neće imati fazu relaksacije.

Zbog toga bi idealna pozicija za tipkovnicu bila- za duljinu podlaktica udaljena od ruba stola- tako da su nam šake na tipkovnici, dok su nam podlaktice gotovo cijelom duljinom naslonjene na stol, kako bi ramena mogla biti opuštena. Isto tako bilo bi dobro da imamo oslonac (silikonsku podlogu) za zapešća.

Miš:

Klasični miš tjera nas u neprirodan položaj pronacije podlaktice, što osim u samim mišićima podlaktce stvara nepotrebne sile i u ostalim mišićima koji onda to rame guraju prema naprijed, rotiraju kralješnicu…

Daleko prihvatljiviji (a nije neka skupa investicija) je ergonomski miš.

Možda se na prvu čini komplicirano, ali privikavanje na ergonomski miš se u praksi pokazalo kao vrlo lako i brzo, a korištenje istog pruža mnoge benefite ne samo za tu ruku, nego i za cijelo tijelo.

Monitor:

Prirodno je da gledamo ravno ispred sebe (osim, ako ne nosite bifokalna naočale), pa ćemo tako, ako nam je monitor nisko na stolu (što je tipično za laptop) držati glavu lagano nagnutu dolje, što mišićima vrata ne daje mogućnost za odmor.

Najjednostavniji način da se to izbjegne je postaviti monitor u visini očiju. Ako monitor nema mogućnost podešavanja po visini, uvijek možemo uzeti nekoliko knjiga koje će nam služiti kao “povišenje za monitor”.

Savjet:

I na kraju, jedan savjet.

Koliko god ova pozicija bila najbolja moguća pozicija tijela za računalom, dugotrajno zauzimanje istog položaja tijela iscrpljuje. I kratke pauze daju tijelu mogućnost da semalo odmori i “resetura”, pa bi bilo još bolje da svako toliko ustanemo, protegnemo se, prošećemo, makar krug oko stola, pogledamo kroz prozor, a po povratku za računalo se zapitamo jesmo li se pozicionirali kako treba.